Kanadski socijalizam i planska ekonomija!

http://www.theglobeandmail.com/life/the-egg-police-crack-down-on-local-grey-market-eggs/article1357431/

Slobodno trziste u Kanadi – ne postoji!!! Kontrolira se proizvodnja jaja, mlijeka, govedine, kojecega….kroz kvote i odbore za planiranje. I onda neka mi netko podmece muda pod bubrege kako je socijalizam i planska ekonomija relikt proslosti i put u propast.

Kratko cu sada malo opisati i napisati. Znaci, kod nas se vec dvadeset i vise godina stigmatizira planska privreda i drzavno vlasnistvo kao najgori moguci ekonomski koncept koji vodi u propast, neefikasnu proizvodnju, raspacavanje resursa, pakao, krizni put, kamenovanje i gadjanje ljudi trulim kupusom na trgovima. Kao sto vidite iz gornjeg clanka, a takvih ima masu, taj koncept na zapadu ne vrijedi. Na istom onom zapadu koji nama prodaje ultra liberalizam i trziste oslobodjeno bilo kakvih ogranicenja. Naravno da to pogoduje njihovim firmama koje stasaju u zasticenom sustavu koji im daje dovoljno zraka da disu i rastu pa onda dodju na trzista poput naseg i pokupuju sve sto valja. Zasto su kanadske luke jos u drzavnom vlasnistvu? Zasto su njemacke i austrijske banke drzavne kad to ne valja? Zasto je strano govno bolje od hrvatskog kolaca i zasto prosjecan Hrvat ima muda i kicme uzeti pusku i ici ratovati kad ga netko tocno uperi u nerpijatelja, a nema mozga ni muda prepoznati one koji ga svaki dan bezocno kradu i prodaju laznu ideologiju zbog koje nam propada sve sto je nekada radilo i zaposljavalo.

U novom slucaju tvornice Gramip iz Dubrave radnici nisu 6 mjeseci placeni a hercegovacki tajkun otvara firme i izvlaci lovu na sve strane. I nikome nista, nitko nije nadlezan. A za babe na placu su svi nadlezni. Tu se frustrirani inspektori koji ne smiju ni prismrditi u tajkunske firme iskaljuju i svoje ovlasti namecu nad kumicama i sitnim makedonskim svercerima paprika. Za to smo dobri. Umjesto da ih tamo netko ne odvali lopatom po ledjima i posalje u neki Konzum da rade inspekciju, glupa raja suti i trpi. Fiskalne kase na placu, pa kakve su to gluposti. Kanadjani placaju u keshu na placu i nikome nista. Ni racuna, ni kasa, nicega. Radi i zaradjuj. Ionako ce taj novac zavrsiti u sistemu, ne jedu ljudi novce. Znaci, kaze sef u tom Gramipu da nemaju para, a izvoze robu non stop. Gledam prilog na Nova TV, strojevi slicni ovima na kojima ja radim, samo stariji, stari chiche nesto tamo serafe… Sve to za 2400 kn mjesecno koje ne vide, vec dobiju samo oko 500 do 1000 mjesecno ako su sretni, u koverti. I ti idioti sute i trpe umjesto da za jaja objese i sefa, vlasnika i nadleznog inspektora. Ako ja i kolege mozemo dobivati 7 do 10 puta vecu placu za slican posao, raditi u dobrim uvjetima i na sam spomen ne placanja zatvoriti firmu vlasnika, onda se te moze i kod nas, sigurno. Ali nece dok god svi samo sute i trpe. Kaze jedan od tih radnika da suti da ne izgubi posao??? Koji posao, volontiranje mozda? I jos je je shema da novce koje dobiju za placu moraju dati banci za kredit koji firma ne otplacuje iako im skida sa place svaki mjesec rate kredita. Kaze ovaj pametni da mora jos dodati svaki mjesec 200 kn da plati tu neku ratu kredita.

Pitam se onda, kako je nastao taj degenericni mentalni sklop u Hrvata? Kud su nestali ponosni radnici snaznih poduzeca koja su oni sami izgradili? I koja je logika da radis krvavo u nekoj industriji i na kraju mjeseca jos ti sefu moras dati 200 kn??? I kazes da si sretan jer imas posao???

U takvoj zemlji nikad nece bit nicega osim beskonacnog kriminala i frustracija sa kojima ce se djeca odgajati od rodjenja. A kanadski socijalizam i planska privreda rade normalno i dalje, nedaju se trzisnim uvjetima i nekim floskulama koje samo tako prolaze kod Hrvata koji ce uskoro biti zacudjeni ako netko bude radio za placu umjesto za dzabe. I kazu da su Slaveni preskocili jednu fazu u povijesti, robovlasnistvo. Sada cemo tu fazu odraditi izgleda. Da ne bi ispalo da varamo druge narode. Samo cemo mi biti robovi, na ovaj moderni nacin, a gospodare, robovlasnike, smo vec postavili. Strani mocnici i njihovi hrvatski podguzni podmetaci koji sa sadistickim sjajem u ocima za saku eura i koju lijepu rijec od gazde zdusno bicuju i cijede svoje sunarodnjake. Povijesni klise se ponavlja, becki konjusari Hrvati su opet najveci izdajice svoga naroda jer nikada nisu znali voditi drzavu, niti su na to navikli, ali su zato jako dobro znali sluziti.

Moc je sloboda! Libertarijanci i neo-liberali, puna mi vas kapa!!!

Dok sam bio mlad i lud i dok kapitalisticki stroj nije iz mene poceo cijediti zivotni sok, zivio sam u Zagrebu sa dva cimera studenta, vrlo dobra prijatelja. Jedan mi se uglavio kao najbolji prijatelj i sada je sretno nezaposlen dok sam sa drugim nakon faksa slabo bio u kontaktu. Ali evo prije par dana mi covjek javio da je izasao u Jutarnjem tekst o uzrocima krize u Hrvatskoj, koji je objavio skupa sa jos sacicom istomisljenika. Oni su misljenja da smo mi kao zemlja u banani jer je drzava kriva za sve i sve treba privatizirati, liberalizirati, rasteretiti… Naravno, po meni, istina je negdje na pola puta, kao i uvijek, ali ovakvo nekriticko naklapanje u zivotu nisam citao. I jos se kao uspjesan primjer zemlje sa efikasnim skolstvom navede Ameriku. Pljuvanje u oci, za ne povjerovati. Imam osjecaj da ljudi iza tih clanaka zive u svijetu udzbenika sa fakulteta koji su radjeni, naravno, na neoliberalnim konceptima, ali su radjeni da ilustriraju manje vise iluzorne situacije koje je nemoguce kopirati u stvarnom svijetu. Sto se i napominje kod skoro svake analize, gdje se kaze “pod pretpostavkom postojanja savrsenog trzista”. A ne pod pretpostavkom postojanja trzista na kojem vlada butterfly efekt i na kojem se masovno cijene manipuliraju kroz kartele u svim indistrisjkim sektorima, te krosindustrijske kartele koji drmaju burzama u cilju unistavanja zemalja, kao sto smo vidjeli u slucaju Sorosa i Malezije 1997.

Pa neka dodju u Kanadu pa nek se uvjere kako radi liberalno trziste. Gdje si slobodan reci sto ti se kaze, slobodan dobiti otkaz bez ikakave najave, prava, zastite… Slobodan si uzgajati krave ako ces slobodno platiti 50000 $ nakanadu po kravi godisnje, kako bi se sto vise ljudi obeshrabrilo i odrzale proizvodne kvote. Svim vama teoreticarima iz fotelja treba dati avionsku kartu da upoznate kako funkcioniraju zapadna trzista pa onda nesto recite. Nema slobode. I nije slobodno trziste bitno kolko sloboda opcenito – slobodan zivot. Trziste i ekonomije nisu bit zivota vec alat za pokusaj postizanja ugodnog zivota. A ako je meni zivot ugodan, zaboli me dali ga osigurava, drzava, paradrzava ili privatni sektor. Ovdje svi galame o sredstvima a nitko o konacnom cilju i poanti cijelog postojanja drzava i transfera stanovnistva iz plemenskih zajednica u organizirane utvrdjene gradove iz kojih su nastale drzave. Pa nisu se odrekli svojih sloboda radi zajebancije, vec radi zastite i usluga koje im nudi drzava i kolektiv.  Apsolutna sloboda je anarhija a ona ne postoji jer najpreciznije mjerilo za slobodu, a i za sve ostale nejasnoce koje zelimo shvatiti, je majka priroda. A u prirodi nema apsolutne slobode i anarhije vec vlada sklad, tamo vlada nevidljiva ruka. Posto covjek nije savrsen vec exploatatorsko djubre, ne moze imitirati prirodni proces u u jednoj prevazidjenoj i nepotrebnoj aktivnosti koja se zove ekonomija. Ekonomija kao i ekonomska znanost su jos jedan alat za drzanje covjeka ovisnim i za gomilanje moci nad sirokim masama. Koliko ljudi je prije 300 godina ovisilo o ekonomiji da im pribavi osnovna sredstava za zivot poput hrane, vode, doma? Ne tako puno. Sto se vise svijet urbanizira to ljudi postaju ovisniji o ekonomiji da ima pruzi sve potrebno – hrana u supermarketima jer je vise nemamo gdje i neznamo uzgajati, pice iz gradkih vodovoda jer svoje potoke i bunare nemamo, odjeca iz butika jer vise ne znamo sasiti a kamoli napraviti platno. Taj puzajuci proces je naravno proizveo i masu psiholoskih promjena poput adrasticnog prosirenja potreba, tj. fiktivnih potreba. Vise necemo obuci bilo sto, vec ono sto je u modi. Necemo ni jesti bilo sto vec ono sto se najvise reklamira, piti cemo zatrovano smece puno aspartama zvano Cola light, Diet Cola i slicno. Prijatelje cemo cuti preko mobitela i racunala, jer tko bi sada isao u posjete. Tko bi slao pisma ili iznosio opsezniji stav o necemu kad je dovoljno samo stisnusti “Like” na servirane stavove… Znaci, ekonomija nas cini invalidima zivota. Nekada smo bili sretni sa dovoljno hrane i osnovne odjece, kolibom za zivot, daleko od bitaka, potokom, malo stoke i eto ga. Idila sa prirodom. Niti smo radili otpad niti smo dominirali krajolikom , zivjeli smo sa mjerom. Danas, napredni, postajemo samo aparati za prozdiranje, konzumiranje, trosenje i sranje, sa tim da cak i sranje moramo sve vise placati jer seremo ekoloski neprihvatljive kolicine.

U svakom slucaju, ovu krizu koju sada prozivljavamo nije izazvala drzava, barem na svjetskoj razni, vec kartel pohlepnih bankarskih mocnika u talu sa pojedincima iz regulatornih tijela koji su im ukinuli masu ogranicenja koja su postojala do 1980-ih godina. Dali su im tu famoznu slobodu a ovi su je lijepo nanisanili i zabili svima nama tamo gdje najvise boli. I nije ta kriza nastala utjecajem trzista vec zakulisnim igrama interesnih grupa kojima je cilj globalnom krizom srusiti cijene rada, imovine, unistiti sustav socijalnih prava pod krinkom konkurentnosti. Sve pod zastavom slobode koja se na megatone izvozi iz SAD-a, jednog od najvecih protekcionista na svijetu. Svojim odnosom prema trzistima pamuka, rize, kukuruza i jos mnogih roba unistili su proizvodnju u Indiji, Pakistanu, Mexicu i drugim zemljama kako bi tamo mogli plasirati svoj proizvod masno subvencioniran od strane drzave. I sada zato kupujemo majice iz Bangladesha izradjene za 1 $ od americkog GMO pamuka umjesto kao nekada od kvalitetnog prirodnog pamuka uzgojenog u tim zemljama. Ali ekonomija diktira da ako zelis biti prihvacen i imati pristup u klub normalnih koji imaju sansu u zivotu, moras izgledati kao oni, tj oblaciti su u hrpu ducana razlicith imena koji prodaju robu istih tvornica sa dalekog istoka po astronomski visokim ili visim cijenama. Gdje je bitnija odluka konzilija napirlitanih metroseksualaca koji ce nakon napornog brainstorminga i par crta koke odlucti da su ove godine in hlace na mrkvu i majice na roza pruge. Za te genijalne zakljucke samo taj dan bit ce placeni onoliko koliko radnik koji radi ta sranja od robe zaradi za cijeli zivot, ako ne i vise.

Ako do sada niste shvatili, sere mi se od liberalne ekonomije i uopce od rasprava koja je ekonmska skola bolja jer su to gluposti. Skole ekonomije kao i drzavne idelogije socijalizma, komunizma, demokracije, dzamahirije pa onda vjere svih profila. Sve su to zanimancije za narod da se podijeli oko necega i misli da postoje alternative. Iza svega stoji moc.

Slobodu ima onaj koji ima moc nad sto vise drugih jer na taj nacin smanjuje mogucnost da mu netko od drugih ogranicava njegovu slobodu.  Zato je lav kralj zivotinja, jer ima moc nad drugima.

Moc je istinska sloboda!

Dosada kao ekonomski neisplativa pojava

Steve Jobs je otišao. Ikona tehnološki generacije koja ima ušiven mobitel u ruku i slušalicu ubačenu u uhu non stop.

Obučen ultra jednostavno – stalno crne dolčevite i New balance tenisice, neki kao down-to earth pristup prezentacijama, seminari, knjige, tv emisije o njegovom vizionarstvu… Gdje staje vizija a počinje prokletstvo? Do koje mjere je netko vizionar i ikona, koja kap prebacuje balans na stranu izrabljivača i licemjera?
Da se iPhone radi u SAD-u bio bi skuplji, da, garantirano. Ali to je samo dio problema. Tamo upravo ne bi mogli graditi spavaone i cijele gradove radnika u tvorničkom krugu (za sada) koje bi onda mogli mobilizirati usred noći da istovaraju kamione novih sirovina i slažu do jutra jer se nekoj šačici jadova u marketinškom odjelu Applea na team buildingu sa ekipom iz odjela za dizajn sprdnulo da bi eto baš sada mogli u zadnji čas zamijeniti ekran sa nekim koji se razlikuje za 2% od prvotno predviđenog. Ne, ta operacija bi morala trajati možda čak i tjedan dan u SAD-u, što je nedopustvo u globaliziranom ultrabrzom poslovnom svijetu. Iako će horde zaluđenih fanova čekati u kampovima pred dućanima neovisno o tih nekoliko dana.
Teško je reći da samo zato što postoje vlade i države koje omogućavaju takve izrabljivačke uvjete postoje i korporacije koje to koriste. Ništa nije odvojeno i toliko pojednostavljeno, butterfly effect je ovdje prilično jak. Što više kompanija ima želju snižavati troškove i seliti u jeftine zemlje to će više siromašnih zemalja izlaz tražiti u ropstvu za šaku dolara da bi netko mogao glumiti jednostavnog mecenu koji je svijetu donio iPhone, još jednu nepotrebnu glupost (iako sam ga imao) koja će pokrenuti val konkurentskih sličnih, često boljih proizvoda, koji će zbog nove platforme pokrenuti niz novih “usluga”, stvoriti cijeli niz nedavno nepostojećih “radnih” mjesta poput programera aplikacija, igrica i sveg ostalog digitalnog smeća koje nam sve više zakrčuje život. Ne teret realne proizvodnje opipljive ali korisne robe koja se maksimalno omalovažava, potcjenjuje i seli u zemlje 3. svijeta, stvara se tržište nekih apstraktnih poslova cool klinaca koji eto rasturaju u izradi i korištenju svih mogućih aplikacije, praktički su non stop spojeni na “zabavu” u vidu cijelog seta uređaja koje nose sa sobom. Zabavu koja je u biti zaglupljivanje, zatupljivanje, stvaranje informacijskog zakrčenja i preopterećenja redundantnim i nepotrebnim sadržajima koji se promoviraju kao potrebni, in, moderni i jednostavno neizostavni ako želite biti u toku. Na taj način se sve više ljudi upućuje da se obrazuje i školuje za rad na poslovima koji se svode na tipkanje i obradu nebrojenih terabajtova beskorisnih inforamacija koji zamaskirane u razne igrice, aplikacije i tko zna što još u pozadini imaju isti engine i namjenu – reći centralnoj platformi koja ste dobna skupina, što volite, koliko radite a koliko visite na mobitelu, gdje se nalazite….to sve sortirati, analizirati, sintetizirati i naplatiti oglašivačima koji će vas ciljano zasuti reklamama za još hrpu beskorisnog smeća poput novih igrica i aplikacija, precjenjene odjeće iz Bangladeša ili junk fooda…
Poanta cijele ove razrade nije uspostavljanje teorija zavjere (iako ovo lako spada u tu kategorizaciju) već analitika onoga na što nam se život svodi ako ćemo se voditi dogmama u životu. Ovdje je riječ o poslovnoj dogmi rezanja troškova i podizanja efikasnosti i dogmi utlmativne zabave i stigmatiziranja slobodnog vremena koje se odmah proglašava dosadom i nečim čega ne bi trebalo bit jer imamo toliko aparata i sranja na kojima se možemo zabavljati. Ustvari, to nije zabava, već čisto zaglupljivanje, dok je “dosada itekao potreban dio dana jer je to vrijeme kad nam misli lutaju, mozak uspoređuje, sortira, luta, lebdi i dolazi do spontanih ili vođenih zaključaka. a to je ono što u današenjm teledirigiranom društvu baš nije potrebno jer imamo one koji su zaduženi da misle i one koji trebaju da rade i konzumiraju.

Zašto Apple kompletno ne preseli u Kinu i tamo ima i upravu, dizajnere, apsolutno sve, neka bude novi Huawei ili HTC (Taiwan), kaže svojim vjernim kupcima “Mi smo kineska kompanija” pa da znamo na čemu smo. Onda bi popušili. U eri totalne prostitucije privatnosti gdje nam kamere i programi vire praktički u šupak i gdje znamo točno u kojem selu u Siriji je neki aktivist ogorčen na vladu, mi smo šokirani , tj. mediji nam stvaraju iluziju šoka, kad se u nekom sporadičnom članku otkrije da mega kompanije izrabljuju jeftine radnike za ogromne profite. Pa ti mediji su mogli već stotine članaka na naslovnicama objaviti o svima i urušiti cijeli koncept selidbe proizvodnje u Aziju – malo patrioitizma, radikalizma, sindikalizma, protekcionizma, rasizma i taj cijeli paket bi natjerao firme da pod žestokom medijskom paljbom odustanu od selidbe i ostanu gdje jesu. Njihov profit bi ostao normalan ali ne bi bio ekstra profit. Dali je itko kada vidio usporedbu troškova rada Kina – SAD po jedinici proizvoda te troškove marketinga i logistike? Zašto je sasvim ok plaćati milijun dolara po sekundi za reklamu a nije normalno radniku dati normalnu plaću u donekle uređenoj zemlji?

Vrijeme istresanja i pretresanja

Kako dolazi proljeće svake godien u meni se probudi potreba za kreativnim izričajem. Ovaj put preko bloga o ekonomiji, medijima i povezanim silnicama koje čini današnji informacijski kavez unutar kojeg živimo.

Avantura počinje.