Moc je sloboda! Libertarijanci i neo-liberali, puna mi vas kapa!!!

Dok sam bio mlad i lud i dok kapitalisticki stroj nije iz mene poceo cijediti zivotni sok, zivio sam u Zagrebu sa dva cimera studenta, vrlo dobra prijatelja. Jedan mi se uglavio kao najbolji prijatelj i sada je sretno nezaposlen dok sam sa drugim nakon faksa slabo bio u kontaktu. Ali evo prije par dana mi covjek javio da je izasao u Jutarnjem tekst o uzrocima krize u Hrvatskoj, koji je objavio skupa sa jos sacicom istomisljenika. Oni su misljenja da smo mi kao zemlja u banani jer je drzava kriva za sve i sve treba privatizirati, liberalizirati, rasteretiti… Naravno, po meni, istina je negdje na pola puta, kao i uvijek, ali ovakvo nekriticko naklapanje u zivotu nisam citao. I jos se kao uspjesan primjer zemlje sa efikasnim skolstvom navede Ameriku. Pljuvanje u oci, za ne povjerovati. Imam osjecaj da ljudi iza tih clanaka zive u svijetu udzbenika sa fakulteta koji su radjeni, naravno, na neoliberalnim konceptima, ali su radjeni da ilustriraju manje vise iluzorne situacije koje je nemoguce kopirati u stvarnom svijetu. Sto se i napominje kod skoro svake analize, gdje se kaze “pod pretpostavkom postojanja savrsenog trzista”. A ne pod pretpostavkom postojanja trzista na kojem vlada butterfly efekt i na kojem se masovno cijene manipuliraju kroz kartele u svim indistrisjkim sektorima, te krosindustrijske kartele koji drmaju burzama u cilju unistavanja zemalja, kao sto smo vidjeli u slucaju Sorosa i Malezije 1997.

Pa neka dodju u Kanadu pa nek se uvjere kako radi liberalno trziste. Gdje si slobodan reci sto ti se kaze, slobodan dobiti otkaz bez ikakave najave, prava, zastite… Slobodan si uzgajati krave ako ces slobodno platiti 50000 $ nakanadu po kravi godisnje, kako bi se sto vise ljudi obeshrabrilo i odrzale proizvodne kvote. Svim vama teoreticarima iz fotelja treba dati avionsku kartu da upoznate kako funkcioniraju zapadna trzista pa onda nesto recite. Nema slobode. I nije slobodno trziste bitno kolko sloboda opcenito – slobodan zivot. Trziste i ekonomije nisu bit zivota vec alat za pokusaj postizanja ugodnog zivota. A ako je meni zivot ugodan, zaboli me dali ga osigurava, drzava, paradrzava ili privatni sektor. Ovdje svi galame o sredstvima a nitko o konacnom cilju i poanti cijelog postojanja drzava i transfera stanovnistva iz plemenskih zajednica u organizirane utvrdjene gradove iz kojih su nastale drzave. Pa nisu se odrekli svojih sloboda radi zajebancije, vec radi zastite i usluga koje im nudi drzava i kolektiv.  Apsolutna sloboda je anarhija a ona ne postoji jer najpreciznije mjerilo za slobodu, a i za sve ostale nejasnoce koje zelimo shvatiti, je majka priroda. A u prirodi nema apsolutne slobode i anarhije vec vlada sklad, tamo vlada nevidljiva ruka. Posto covjek nije savrsen vec exploatatorsko djubre, ne moze imitirati prirodni proces u u jednoj prevazidjenoj i nepotrebnoj aktivnosti koja se zove ekonomija. Ekonomija kao i ekonomska znanost su jos jedan alat za drzanje covjeka ovisnim i za gomilanje moci nad sirokim masama. Koliko ljudi je prije 300 godina ovisilo o ekonomiji da im pribavi osnovna sredstava za zivot poput hrane, vode, doma? Ne tako puno. Sto se vise svijet urbanizira to ljudi postaju ovisniji o ekonomiji da ima pruzi sve potrebno – hrana u supermarketima jer je vise nemamo gdje i neznamo uzgajati, pice iz gradkih vodovoda jer svoje potoke i bunare nemamo, odjeca iz butika jer vise ne znamo sasiti a kamoli napraviti platno. Taj puzajuci proces je naravno proizveo i masu psiholoskih promjena poput adrasticnog prosirenja potreba, tj. fiktivnih potreba. Vise necemo obuci bilo sto, vec ono sto je u modi. Necemo ni jesti bilo sto vec ono sto se najvise reklamira, piti cemo zatrovano smece puno aspartama zvano Cola light, Diet Cola i slicno. Prijatelje cemo cuti preko mobitela i racunala, jer tko bi sada isao u posjete. Tko bi slao pisma ili iznosio opsezniji stav o necemu kad je dovoljno samo stisnusti “Like” na servirane stavove… Znaci, ekonomija nas cini invalidima zivota. Nekada smo bili sretni sa dovoljno hrane i osnovne odjece, kolibom za zivot, daleko od bitaka, potokom, malo stoke i eto ga. Idila sa prirodom. Niti smo radili otpad niti smo dominirali krajolikom , zivjeli smo sa mjerom. Danas, napredni, postajemo samo aparati za prozdiranje, konzumiranje, trosenje i sranje, sa tim da cak i sranje moramo sve vise placati jer seremo ekoloski neprihvatljive kolicine.

U svakom slucaju, ovu krizu koju sada prozivljavamo nije izazvala drzava, barem na svjetskoj razni, vec kartel pohlepnih bankarskih mocnika u talu sa pojedincima iz regulatornih tijela koji su im ukinuli masu ogranicenja koja su postojala do 1980-ih godina. Dali su im tu famoznu slobodu a ovi su je lijepo nanisanili i zabili svima nama tamo gdje najvise boli. I nije ta kriza nastala utjecajem trzista vec zakulisnim igrama interesnih grupa kojima je cilj globalnom krizom srusiti cijene rada, imovine, unistiti sustav socijalnih prava pod krinkom konkurentnosti. Sve pod zastavom slobode koja se na megatone izvozi iz SAD-a, jednog od najvecih protekcionista na svijetu. Svojim odnosom prema trzistima pamuka, rize, kukuruza i jos mnogih roba unistili su proizvodnju u Indiji, Pakistanu, Mexicu i drugim zemljama kako bi tamo mogli plasirati svoj proizvod masno subvencioniran od strane drzave. I sada zato kupujemo majice iz Bangladesha izradjene za 1 $ od americkog GMO pamuka umjesto kao nekada od kvalitetnog prirodnog pamuka uzgojenog u tim zemljama. Ali ekonomija diktira da ako zelis biti prihvacen i imati pristup u klub normalnih koji imaju sansu u zivotu, moras izgledati kao oni, tj oblaciti su u hrpu ducana razlicith imena koji prodaju robu istih tvornica sa dalekog istoka po astronomski visokim ili visim cijenama. Gdje je bitnija odluka konzilija napirlitanih metroseksualaca koji ce nakon napornog brainstorminga i par crta koke odlucti da su ove godine in hlace na mrkvu i majice na roza pruge. Za te genijalne zakljucke samo taj dan bit ce placeni onoliko koliko radnik koji radi ta sranja od robe zaradi za cijeli zivot, ako ne i vise.

Ako do sada niste shvatili, sere mi se od liberalne ekonomije i uopce od rasprava koja je ekonmska skola bolja jer su to gluposti. Skole ekonomije kao i drzavne idelogije socijalizma, komunizma, demokracije, dzamahirije pa onda vjere svih profila. Sve su to zanimancije za narod da se podijeli oko necega i misli da postoje alternative. Iza svega stoji moc.

Slobodu ima onaj koji ima moc nad sto vise drugih jer na taj nacin smanjuje mogucnost da mu netko od drugih ogranicava njegovu slobodu.  Zato je lav kralj zivotinja, jer ima moc nad drugima.

Moc je istinska sloboda!